Što Dansku čini najsretnijom zemljom na svijetu i kako danski roditelji uspijevaju, godinu za godinom, odgajati sretnu, samopouzdanu i uspješnu djecu? Nebrojeni članci i istraživanja posvećeni su odgovorima na ta pitanja. Popularna američka televizijska emisija „60 minuta“ pozabavila se tom temom prilogom „Potraga za srećom“, a Oprah joj je posvetila cijelu jednu emisiju i nazvala je „Zašto su Danci tako sretni?“ Međutim, zaključci su uvijek prikladno neodređeni. Je li tajna u njihovom socijalnom sustavu, njihovim kućama ili njihovoj vladi? I nakon više od trinaest godina istraživanja, autorice Jessica Joelle Alexander i Iben Dissing Sandahl, napokon su otkrile tajnu danske sreće. Odgovor je – u njihovu odgoju!
Danska filozofija roditeljstva i način odgoja djece imaju uistinu dojmljive rezultate. To su otporna, emocionalno sigurna, sretna djeca koja odrastaju u otporne, emocionalno sigurne, sretne ljude koji zatim, taj iznimno učinkovit način roditeljstva primjenjuju i na vlastitoj djeci. Baština se prenosi na sljedeće naraštaje, čime nastaje društvo koje se više od četrdeset godina uzastopce nalazi na vrhovima ljestvica najsretnijih zemalja svijeta, učiniti još sretnijim!
Sretna djeca odrastaju u sretne ljude koji odgajaju sretnu djecu i tako se krug nastavlja.
Postoji li bolji način?
Svi smo se katkad zapitali što znači biti roditelj. Bilo prije rođenja prvog djeteta, kad bi nam dijete uhvatio napad drečanja ili za stolom kad bi dijete uporno odbijalo pojesti grašak ili špinat, svi smo bar jednom pomislili: „Radim li to kako treba?“ Mnogi od nas traže pomoć u knjigama ili na internetu, obraćaju se za savjet ili podršku roditeljima ili prijateljima. A većina nas, zapravo, samo želi potvrdu da stvari činimo ispravno.
Međutim, jeste li ikad razmišljali o tome što zapravo znači ispravno? Odakle potječu naše zamisli o ispravnom načinu odgoja? U Italiji ćete vidjeti djecu kako jedu kasno navečer i trčkaraju po restoranu gotovo do ponoći. U Norveškoj ostavljaju dojenčad da spava u kolicima na otvorenom do minus 20 Celzija, a u Belgiji nije neobično djeci dati pivo. Nama se neki od tih postupaka mogu doimati krajnje neobičnima, ali za te je roditelje to ispravan način.
Većinu svojih „defoltnih“ postavki naslijedili smo od roditelja.
Katkad zaboravljamo da je odgajati, baš kao i voljeti, glagol. Za ostvarenje pozitivnih rezultata potreban je napor i rad. Potrebna je golema količina samosvijesti da se bude dobar roditelj. Dobro roditeljstvo od nas zahtijeva da promatramo što činimo kad smo umorni, pod stresom i na krajnjim granicama izdržljivosti. Riječ je o reakcijama koje nazivamo našim „defoltnim“ postavkama. To su naše standardne akcije i reakcije, odnosno načini postupanja i reakcije na događaje kad smo preumorni da bismo izabrali bolji način postupanja.
Većinu svojih „defoltnih“ postavki naslijedili smo od roditelja. To su „tvorničke postavke“ koje određuju naše ponašanje kada smo na kraju snaga i kad ne razmišljamo, a u nas su usađene odgojem. Kad se uhvatimo kako govorimo stvari koje zapravo ne želimo govoriti ili kad osjećamo da nismo dobri jer duboko u sebi znamo da postoji bolji način da izvučemo rezultate od naše djece, ali nismo sigurni koji. Zato je vrlo važno razmotriti vlastite „defoltne“ postavke, analizirati ih i razumjeti. Podizanje samosvijesti i donošenje svjesnih odluka o tome kako ćemo postupati i reagirati prvi su koraci prema toj velikoj životnoj promjeni. Time postajemo bolji roditelji – i bolji ljudi.
Idemo se igrati
U danskom poimanju djetinjstva igra je od ključne važnosti, pa velik broj danskih škola ima posebne programe poticanja učenja sportom, igrom i tjelovježbom. Neki su od njih namijenjeni mlađim osnovnoškolcima, a vode ih i nadziru stariji osnovnoškolci. Tako se i mlađe i starije učenike potiče da zajedno sudjeluju u igrama, ali i na to da potaknu povučenu, usamljenu djecu da se uključe u igru. Takva vrsta zabave i igra mašte u dobno mješovitim skupinama potiče djecu da se iskušavaju onako kako to ne bi činili sa svojim roditeljima ili učiteljima. Takva vrsta igre i zabave uvelike smanjuje međuvršnjačko nasilje te dodatno razvija društvene vještine i samokontrolu.
Slobodno igranje uči djecu da budu opuštenija. Što se djeca više igraju, postat će otpornija i društveno prilagođenija.
Savjeti za igru
Isključite sve ekrane. Isključite televizor i sve elektroničke uređaje. Mašta je neizostavan sastojak ikre koji ima pozitivne učinke.
Stvorite poticajno okruženje. Istraživanja pokazuju da kombinacija senzorno poticajne okoline i igre potiče brži rast kortikalne površine mozga. Prisutnost materijala koji pobuđuje osjete tijekom igre potiče i razvoj mozga.
Poslužite se umjetnošću. Dječji se mozak razvija kad se djeca prepuste kreativnom stvaranju. Djeci ne trebate pokazivati kako nešto učiniti nego pred njih stavite materijale i pribor pa ih pustite da spontano stvaraju.
Pustite ih da slobodno istražuju na otvorenome. Omogućite im što više igre u prirodi. Pustite ih na sigurna mjesta gdje ih se nećete bojati pustiti da slobodno istražuju.
Omogućite im igranje s djecom različitih uzrasta. Druženjem s djecom različitih uzrasta povećavate zonu proksimalnog razvoja i omogućujete im da novu razinu dosegnu podučavanjem, odnosno međusobnim učenjem. Tako djeca uče voditi igru, ali i surađivati sa starijima.
Pustite ih da budu slobodni i zaboravite na krivnju. Djeci ne trebaju igre koje im osmišljavaju odrasli niti posebne igračke. Što djeca više upotrebljavaju maštu i sama vode igru, u tome će postajati sve bolja. Vještine koje tako nauče od neprocjenjive su vrijednosti.
Prepustite se. Želite li se doista igrati sa svojom djecom, morate se posve prepustiti igri. Ne bojte se izgledati smiješno. Prepustite djeci da vode igru. Ne zabrinjavajte se što će drugi misliti o vama ili što vi mislite o sebi. Spustite se na njihovu razinu i pokušajte se opustiti barem dvadeset minuta na dan.
Pustite ih da se igraju nasamo. Igranje nasamo iznimno je važno za djecu. Na taj način često obrađuju nova iskustva, sukobe i događaje i svakodnevnog života.
Osmislite teren s preprekama. Omogućite djeci da se slobodno igraju i penju, istražuju i stvaraju u vlastitom domu.
Uključite druge roditelje. Upoznajte druge roditelje s dobrobitima slobodnog igranja. Što se više roditelja bude okretalo takvom načinu igranja, to će više djece imati prilike sudjelovati u slobodnoj, nestrukturiranoj zabavi i uživati u svim njezinim dobrobitima.
Izbjegavajte pretjerano i prebrzo uplitanje. Pokušajte ne suditi drugu djecu preoštro i ne uplitati se prebrzo kako bi zaštitili svoje dijete. Katkad će im upravo izlaženje na kraj s „teškom“ djecom biti najdragocjenija lekcija iz samokontrole i otpornosti koju će u životu donijeti.
Pustite ih. Dopustite djeci da sama obavljaju stvari, jer u tom trenutku oni usvajaju prijeko potrebne vještine koje će ih poslije voditi kroz život.
Što bi bilo kad bismo se pokušali više povezati s drugima?
Danski obrazovni sustav ima obavezan nacionalni program koji se zove „Korak po korak“ i koji se provodi već od predškolskog uzrasta. Djeci se pokazuju slike dječjih lica koja prikazuju različite emocije: tugu, strah, srdžbu, frustraciju, sreću itd. Djeca razgovaraju o tim slikama i pokušavaju riječima izraziti što prikazano dijete osjeća. Na taj način uče prepoznavati vlastite i tuđe emocije. Tako se uče empatiji, rješavanju problema, samokontroli i čitanju tuđih izraza lica.
Drugi program je „CAT set“ i služi povećanju emocionalne svijesti i empatije, a fokusiran je naverbaliziranje iskustava, misli, osjećaja i osjeta. I fondacija danske princeze Mary snažno potiče učenje empatije u školama. Danska kraljevna osmislila je program protiv vršnjačkog nasilja koji se primjenjuje u cijeloj Danskoj. Kroz program djeca razgovaraju o vršnjačkom nasilju i zadirkivanju te uče biti brižniji prema drugima.
Empatija poboljšava kakvoću bliskih veza za koje znamo da su ključne za osjećaj životnog zadovoljstva.
Drugi, manje očit primjer učenja empatije u danskim školama je spajanje djece koja imaju različite prednosti i slabosti. Tako učenici koji su na primjer bolji u učenju sjede pored onih koji su slabiji, ili drijete koje je nesklono dijeljenju sjedi pored darežljivog djeteta itd. Istraživanja pokazuju postojanje golemog napretka u učenju pri podučavanju drugih. Zato i ne čudi što je empatija jedan od ključnih čimbenika liderske, poduzetničke, menadžerske i poslovne uspješnosti. Ona smanjuje vršnjačko nasilje, povećava sposobnost opraštanja te uvelike poboljšava međuljudske odnose i učvršćuje društvenu povezanost.
Savjeti za empatiju
Prepoznajte vlastiti stil empatije
Postavite si neka od dljedećih pitanja i razmišljajte o njima: Što meni znači empatija? Što mom partneru znači empatija? Koje su naše temeljne vrijednosti? Koliko sam sklon/sklona osuđivanju sebe i drugih? Kako mogu promijeniti način izražavanja da sadrži više empatije, a manje osude?
Trudite se razumjeti druge
Umjesto da ih posramljujete, trudite se razumjeti druge. Iznenadit ćete se koliko često zapravo sudite druge ljude.
Zamijetite i pokušajte prepoznati osjećaje
Pomozite svojoj djeci prepoznati tuđe osjećajei iskusiti vlastite bez nametanja svojeg stava. Na primjer, krivo je reći „Nina se nije trebala ljutiti i nije to trebala napraviti.“ već pokušajte na sljedeći način komunicirati: „Nina se ljutila? Zašto se Nina ljutila? Što se dogodilo? Što ti misliš o tome što se dogodilo?“
Čitajte, čitajte i čitajte
Istraživanja pokazuju da čitanje djeci jako povećava njihovu razinu empatije.
Znate li što čitanje čini za vašu dušu?
Popravite odnose s bliskim osobama
Pokušajte empatijom popraviti vlastite odnose. Narušeni odnosi dokazano ugrožavaju tjelesno i duševno zdravlje.
Dopustite si ranjivost
Pokušajte bolje slušati druge i ne bojte se pokazati da ste ranjivi je se tako najbolje povezujemo s drugima.
Potražite empatiju u drugima
Okružite se prijateljima i članovima obitelji koji žele primjenjivati empatičnost i ljubaznost u praksi.
Riješite se stresa pružajući empatiju drugima
Smirenost rađa smirenost
Svi smo to prošli. Umorni smo, djeca su neposlušna ili nas niti ne slušaju, i unatoč svim našim nastojanjima i dalje se ružno ponašaju i živciraju nas sve dok na kraju ne planemo. Neki roditelji viču i galame, neki prijete kaznama ili oduzimanjem nečega, a neki primjenjuju silu. Nedavna analiza rezultata dvadesetogodišnjeg istraživanja dugoročnih učinaka tjelesnog kažnjavanja na djecu zaključila je da udaranje po stražnjici ne samo da nije učinkovito nego može ozbiljno naškoditi djetetovu dugoročnom razvoju. Djeca koju se udara po stražnjici znaju se osjećati depresivno i omalovaženo te mogu imati narušen osjećaj vlastite vrijednosti. Tjelesno kažnjavanje ima suprotan učinak jer djecu koja očajnički pokušavaju izbjeći batine potiče na laganje. Također, ono se povezuje s duševnim problemima kasnije u životu, uključujući depresiju, anksioznost i ovisnosti o drogama i alkoholu.
Danci smatraju da su djeca urođeo dobra
Danski odgojni roditeljski stil vrlo je demokratičan. Najbliži je autoritativnom stilu roditeljstva, a to znači da roditelj postavlja pravila i daje smjernice kojih se djeca trebaju pridržavati, ali su im spremni odgovoriti na sva pitanja koja o tim pravilima imaju. Kad je riječ o vikanju i galami na djecu, u Danskoj je to vrlo rijetko. Kako im to uspijeva? Oni to objašnjavaju na način da svaki roditelj mora ostati miran i ne izgubiti kontrolu nad vlastitim ponašanjem, jer na taj način daju primjer vlastitom djetetu. Ako mi ne možemo kontrolirati svoje ponašanje, kako možemo očekivati od djece da kontroliraju svoje?
Katkad zaboravljamo da je odgajati, baš kao i voljeti, glagol.
Danski zavjeti za odgoj „bez ultimatuma“:
Uvijek razdvajajte ponašanje od djeteta. Ne postoji loše dijete, samo loše ponašanje.
Izbjegavajte borbe za moć. Uvijek zarmišljajte kako stvoriti situaciju u kojoj su zadovoljne obje strane, a ne samo jedna – vaša.
Ne okrivljujte dijete. Preuzmite odgovornost za vlastito ponašanje i sljedeći put postupite bolje.
Zauzmite stav da su djeca urođeno dobra. Djeca trebaju ispitivati granice i testirati pravila. Djeca nisu zločesta i manipulativna, oni testiranjem granica rastu.
Poučavajte djecu. Usmjeravajte ih, potičite, brinite o njima i poučavajte.
Preoblikujte. Pronađite bolju životnu priču za svoju djecu i druge.
Zapamtite da se sve vraća. Dobro rađa dobrim. Zlo rađa zlim.
Uključite partnera. Istraživanja pokazuju da već jedan autoritativan roditelj koji je u stanju ostati staložen može učiniti veliku razliku u djetetovu životu.
Preispitajte svoje ultimatume. Razmislite o drugim načinima kojima biste mogli postići pozitivnije učinke.
Uvijek imajte na umu djetetovu dob. Svaka dob ima ono što se od nje može očekivati. Djeca nisu mali odrasli ljudi.
Dopustite sve osjećaje. Pohvalite sve djetetove osjećaje, bez obzira na to je li njegovo raspoloženje u skladu s vašim željama ili nije.
Ne zaboravite da je protest reakcija na nešto. I protest je način komunikacije. On istodobno može biti i znak veće samostalnosti.
Stavite loše ponašanje u kontekst. Jesu li se u životu vašeg djeteta dogodile kakve promjene koje su mogle uzrokovati promjene ponašanja?
Saznajte što vas dovodi do ruba. Gdje su vaše granice i što možete učiniti da se zaustavite kada ih dosegnete? Treba li vam više sna, više tjelovježbe ili više vremena za sebe?
Pokažite da slušate. Ako dijete nešto zatraži važno mu je pokazati da ste ga čuli i razumjeli – makar to što želi bilo neizvedivo ili neostvarivo.
Danska nije utopija i nema nikakve sumnje da, baš kao i svaka druga država, ima vlastite unutarnje probleme.
